Marija Herceg: Šta se čuva u parku na Kozari?

Kakvo divni, zeleni, igličasti, dvajes-trijes metara visoki tjelohranitelji danas čuvaju mir ovog nacionalnog parka!

Pokrili je listom i brane kao dragocjeno, nedodirljivo blago.

Nameću nam prošlost da je budemo svjesni, ali im sjene ne mogu pasti na naše poštovanje i nadanja. Da ćemo joj priči bliže.

‘Stranci smo joj svi redom ovakvi kakvi jesmo. I Kozari i svim našim kozarama. Nedostojni njenog mira i tišine, njene topline i veličine.’

Mnogo se pitanja nastavlja: što se danas događa na Kozari? Kakvi ljudi ovdje dolaze i što rade? Snebivaju li se nad ovakvom prošlošću ili samo mirišu zrak pod borovima? Rade li za budućnost čija nam se tehnologija nameće da komuniciramo, a ne da ratujemo? Imamo li namjeru činiti drugačiju stvarnost? Ridikulozno drugačiju, a moguću. Već na tlu nacionalnog parka naša olovna pluća Kozarački svježi zrak žarko želi pročistiti da možemo dalje. Osnaženi naprijed.

Put u muzej koji čuva jednu prošlost. Zbog onih koji odlaze ravnodušni Kozara koluta očima. Zbog onih koji su je shvatili i prihvatili da krenu dalje – Kozara je toplija.

Zašto se oko Kozare kao oko vrijedne djevojke trude, bore i uspijevaju – najhrabriji – pročitajte iz pera iskustva autora Denisa Čarkadžića.

Marija Herceg

Svi tekstovi akcije #FrontaklBlogChallenge na PreporukaVesti.com.