Oduzimanje osnovnih ljudskih, zakonom zagarantovanih prava, postala je svakodnevnica balkanskih zemalja. Tako su separatisanje, distanciranje i isključivanje marginaliziranih grupa društva postala ustaljena praksa u građenju odnosa prema onima koji se na bilo koji način ne uklapaju u društveno prihvatljive norme onoga što je za današnje društvo uobičajeno, jer oni su posebni, pa kao takvi zaslužuju i poseban tretman.
„Ne bih rekla da bi bilo koja i bilo čija potreba, sama po sebi bila posebna. Briga, njega, školovanje, zapošljavanje, pripadanje, porodica, sigurnost – tiču se jednako svih.“- Ana.
Ana Kotur Erkić, osoba sa invaliditetom, kroz svoju angažovanost, na potpuno drugačiji način, nastoji odgovoriti na pitanje koje izbjegavaju mnogi koji se smatraju mnogo angažovanijim, a njen tekst o uskraćivanju prava marginaliziranim grupama društva objavljen je na portalu Frontal.ba. Ana traga za odgovorom na pitanje koliko posebni tretmani pripadnicima/ama marginaliziranih grupa donose lošeg, jer posebni odnosi uglavnom čine da se osjećaju drugačijim, manje vrijednim i nepoželjnim.
Slijep ne znači nesposoban. Zlostavljan ne znači odbačen. Nepokretan ne znači neinteligentan.
„Ne postoji nijedan međunarodni dokument koji je promovisao ili bar propustio da osudi odvajanje, jer se sve jednako tiče svakog od nas, Svi jednako imamo pravo na nešto, svi jednako imamo obavezu da ne rušimo i da gradimo.“ – Ana
Je li Ana posebna jer posebnost za nju nije posebna?
Razmislite šta vama znači posebno!
Tekst nastao prema radu Ane Kotur Erkić “Posebnim protiv posebnog”
Amela Sačić
Svi tekstovi akcije #FrontaklBlogChallenge na PreporukaVesti.com.
